Vrnjačka Banja je mesto za sve generacije, mesto ozdravljenja, divljenja, učenja, mira… U njoj svakodnevno dolazi veliki broj turista kako bi u mogao da vidi i doživi sve njene lepote i kvalitete, ono u čemu svi posetioci Vrnjače Banje uživaju jeste svakako i njena arhitektura.
Meštani Vrnjačke Banje kao i njeni posetioci mogu da uživaju u divnim građevinama banje, te građevine ih vraćaju u prošlost. Vrnjačka Banja je s godinama menjala svoj izgled, danas takva kakva je ostavlja bez daha mnoge i zasenjuje ih svojim zadivljujućim građevinama. Iako je danas modernizovana i konstantno se radi na njenoj daljoj modernizaciji Vrnjačka Banja je zadržala i one građevine koje banjske posetioce vraćaju u prošlost i navode ih da se prisećaju istorije užiivajući u prelepom pogledu.
Predlog i skicu za podizanje Vrnjačke Banje uradio je arhitekta Franc Vintura 1890. godine. Franc Vinutura je bio službenik Ministarstva građevine, on je predv ideo buduće potrebe banje i uradio je izvođačke planove za neke objekte. Takođe je napravio plan saobraćajnica i regulacije Vrnjačke reke i napravio je planove za parka sa zasadima i plan staklene bašte. Sa početkom 1912. godine dolazi do urbanizacije Vrnjačke Banje, posle deset godina se donosi Pravilnik o podizanju građevina u Vrnjačkoj Banji. 1940 . godine je došlo do konačnog usvajanja predloga za plan o urbanizaciji Vrnjačke Banje, plan o urbanizaciji su uradili inženjeri arhitekture Ratomir Bogojević i Nikola Gavrilović.
Poznate su vile iz vremena Obrenovića i Karađorđevića koje zrače neobičnom lepotom i raskošnom arhitekturom jesu građevine koje se mogu posetiti, stara banjska kupatila iz tog perioda su i danas interesantna i posećena. Godinama se radilo na uređenju banje, izgrađeni su hotelski kompleksi, uređeni su parkovi, urađene su rekonstrukcije starih zdanja arhitektonskih poduhvata… Arhitektura vila ima veoma upečatljivu karakteristiku fizičku strukturu i izdvajaju se u po svojoj specifičnoj građevini i lepoti. Kompletan današnji izgled Vrnjačke Banje je usklađen sa vremenom u kojem živimo, a ono što je karakteristično za nju je njena autentičnost starih zdanja, ona su i danas prisutna u banji.
Jedna od zadivljujućih građevina koja se nalazi u Vrnjačkoj Banji je svako i Zamak kulture ili kako ga neki nazivaju Zamak Belimarković koji predstavlja jednu od omiljenih lokacija koju turisti banje vole da posećuju. Zamak je rađen prema projektu bečkog arhitekte Vintera, a sagrađen je negde između 1882. i 1887. godine. Ovaj dvorac je građen za generala Jovana Belimarkovića, ministra srpskog kralja Milana Obrenovića i namesnika maloletnog kralja Aleksandra Obrenovića, koji je u njemu i živeo, a potom i njegovi potomci. Spada u najstarije, a time najreprezentativnije građevinske objekte Vrnjačke Banje. Zamak je podignut iznad granice ondašnjeg banjskog reona, na padini iznad izvora tople vode. Ovo raskošno zdanje je izvedeno u duhu romantičarskog istorizma, sa renesansnim elementima, a za njegovu kradnju gradnju je korišćen beli mermer iz Belimarkovićevog majdana koji se nalazi pod planinom Goč. Kasnije je projekat savremene namene i adaptacije zgrade iz uradio arhitekta prof. Ivan Antić. Zamak je proglašen kulturnim dobrom od velike vrednosti, u njemu je smešten Zavičajni muzej Vrnjačke Banje i izložbeni prostor u kom se održavaju brojne izložbe, koncerti, predavanja, dramski kolaži letnje škole, kao i promocije knjiga.
Arhitektura Vrnjačke Banje je ono na šta posetioci banje ne mogu ostati ravnodušni, ne moguće je ne zastati pred takvim građevinama i ne diviti se njihovoj veličanstvenosti. Duh straih vremena je očuvan zahvaljujući njima, one nas vraćaju u ona stara, prošla vremena, kada su se cenile istinske lepote i kvalitet, ne samo građevinskiih objekata, već i ljudi uopšte. Vrnjačaka Banja pored svih svojih kvaliteta koje poseduje i zbog kojih je toliko cenjana i posećena, ima i posebnu draž zahvaljujući arhitekturu koja je svremenom samo blago doterivana za novije generacije koje danas imaju priliku da se dive impozantnim građevinama.