Uživanje u razgledanju Vrnjačke Banje fijakerom
Fijaker je svoje ime dobio po ulici u Parizu, od 1662. godine u ulici sv. Fiacra postojala stajalište kočija za najam, a Parižani su ih zbog te ulice nazvali fijaker, kasnije se u Beču pojavila reč fijaker, a 1693. godine izdata je prva licenca za fijaker posle toga je uvedena i njihova registracija. Tako je fijaker stekao popularnost, a danas fijakeri predstavljaju samo turističku atrakciju. Fijaker podrazumeva registrovane i dvoprežne kočije javnog prevoza sa kočijašem. Vrnjačka Banja poznata je po vožnji fijakerom, kažu da se Banja najbolje može doživeti vožnjom fijakerom. Ova romantična vožnja kreće od Mosta ljubav kroz veličanstveni vrnjački park, to su staze kojim su se vozili naši velikani poput: Desanke Maksimović, Ive Andrića, Maksima Gorkog, Danila Bate Stojkovića i mnogi drugi. U vožnji vrnjačkim fijakerom najviše uživaju nepopravljivi romantici, vozeći se parkom koji obiluje biljnim životom, razgledajući darove prirode koje nudi vrnjački park, tako doživljavaju jedno novo drugačije iskustvo.
Ljubitelji prirode uživaju u vožnji u mirnoj sredini koja je puna prirodnih vrednosti, uviđajući njen raskoš i lepotu. Bake i deke često požele da se voze fijakerom, kažu tako se odmaraju i razgledaju prirodna bogatsva parka i njegovo uređenje, a još ako su tu negde unučići vožnja je obavezna, mali radoznali unučići neće propusti vožnju fijakerom žele i deca da osete čari vožnje. Vožnja fijakerom i šarloliki svet parka podesaćaju na bajku zajedno čine jedinstven sklop stvarnosti, iako u nekom momentu oni koji se voze fijakerom ne mogu verovati da je sve to stvarno i da postoji takvo savršenstvo prirode i ugođaja vožnje koji sačinjavaju savršen sklad. Devojčice se često sebe dožive kao male princeze, poistovećujući se sa glavnim junakinjama bajki. Miris cveća dopire odsvud pružajući čulu mirisa svoje nalepše mirisne note, dok ptice svojim cvrkutom opuštaju čulo sluha pružajući potpun ugođaj, još ako se povetarac oseti na koži to je pravo neponovljivo zadovoljstvo.
Za vreme Dana zaljubljenih tj. 14. februara Vrnjačaka Banja je turistima veoma privlačana, to je jedan od dana kada Banja broji veliku posećenost. Na Mostu ljubavi odakle i kreće vožnja vrnjački fijakerom okupuljuje se veliki broj ljudi, a najviše zaljubljeni parovi koji učestvuju u takmičenju “Poljubi me” koje se svake godine tradicionalno održava na Mostu ljubavi i taj dogadjaj je propraćen ne samo od turista već i medija. Tog dana većina zaljubljenih parova želi se voziti čuvenim vrnjačkim fijakerom, naravno ako je vožnja moguća zbog snega. Pa tako ako uslovi dozvoljavaju radosna zaljubljena lica uživaju u ne baš tako toploj vožnji fijakerom koja nesumnjivo ima svojih čari, tad Banju gledaju nekim drugim očima, a usnula zimska priroda pruža im mir i spokojstvo. Ovaj svakako predivan događaj vožnje parovi večno pamte kao jedan od najlepših i najidiličnih.
Vožnja fijakerom je posebno iskustvo koje budi maštu, slušati topot konja dok vožnja teče kroz vrnjački park je predivno iskustvo, vožnja uveseljava i starije i mlađe. Predivan je osećaj kad vas plemenite životinje kakavi su konji pozdrave njištanjem i pruže vam priliku da u svojim mislima steknete utisak da ste u nekim starim, davno prošlim vremenima koje bude nostalgiju. Neki smatraju da je vožnja fijakerom najlepša ujutru, tad kad se priroda tek razbudila, a sunce stidljivo ogrejalo, kad vetar lagano piri osećaj njega u kosi je poseban trenutak. No, kako su ukusi različiti nekom je romantičnija vožnja fijakerom u podne, a nekom naveče kad se smračuje. Često u pesmi spominjani fijakeri koji su posebni i zanimljivi na svoj način danas su na žalost retkost, ali neka mesta i dalje neguju fijaker pa makar i kao turističku atrakciju, jedno od takvih mesta je i Vrnjačka Banja. Kočije na čijem čelu se nalaze graciozni a opet snažni konji lepo je videti , a još lepše proživeti ono što su naši preci svakodnevno doživljavali, to nam nudi vrnjački fijaker jedno lepo iskustvo u prirodi.